Djeca su po svojim fiziološkim osobitostima, ovisnosti o skrbi odraslih, osjetljivosti na nepovoljne utjecaje čimbenika okoline i socijalno- ekonomskih prilika najvulnerabilnija skupina populacije. Posebnu skrb i brigu iziskuju kronično bolesna djeca, djeca s teškoćama u razvoju, djeca iz marginaliziranih skupina i disfunkcionalnih obitelji, migranti i sva ona koja djeca odrastaju u siromaštvu i nedostupnosti zdravstva i obrazovanja.
U suvremenom svijetu osobito tijekom COVID-19 pandemije vulnerabilnost djece svih razvojnih dobi, ali i liječnika osobito su izraženi i predstavljaju velik izazov za organizaciju i funkcioniranje zdravstvenog sustava pa i cijelog društva.
Svjedoci smo života u virtualnom svijetu. Nastao je odjednom, naglo i bez pripreme. Svijet kakav poznajemo je stao, gotovo preko noći nestao, došlo je neko novo vrijeme, pokušali su ga nazvati „novo normalnim“. Niti kao profesionalci, niti kao roditelji, niti kao djeca starih i nemoćnih roditelja nismo se stigli pripremiti. Ne možemo, a da se ne zapitamo kako u tom „novo normalnom“ svijetu odrastaju djeca zdrava, kako ona opterećena kroničnim bolestima i ograničenim mogućnostima?
Kako funkcioniraju obitelji koje su ostale bez svojih domova?
Koliko zabrinuti i frustrirani roditelji opterećeni egzistencijalnom nesigurnošću i strahovima neizvjesnosti za budućnost svojih najdražih mogu nam biti tako potrebni partneri u skrbi za njihovu djecu?
Liječnici, ljekarnici i svo zdravstveno osoblje naglo su se trebali prilagoditi profesionalno i osobno vremenu i prostoru u kojem djeluju, stvarnim ugrozama i neslućenim katastrofama. Prilagođavali smo se kao smo najbolje znali, mijenjali kao i svi svoje navike, živote, „normale“. Kao i uvijek pokušali smo dati našim korisnicima, zdravoj i bolesnoj djeci i njihovim roditeljima najbolje što smo mogli i znali.
Novo vrijeme nameće i nove forme edukacije edukatora, ali i potencira potrebu multidisciplinarnosti i interaktivnosti. Odnos svijeta prema znanju također se značajno promijenio. Znanstvena misao nesebično se dijelila. Ipak, iako je informacija više nego ikad, koliko je kritičnosti?
Knjiga i kultura pisane riječi ostaje jedinstveno svjedočanstvo sinteze misli i znanja. Knjiga prikazuje ideje, analizira postojeća znanja i vještine kao temelj budućih racionalnih intervencija. I zato joj se vraćamo kada imamo suštinska pitanja.
Zahvaljujem svim kolegama koji su u ova teška vremena nastavili raditi, često u ekstremnim okolnostima, opterećeni vlastitim egzistencijalnim problemima i neizvjesnostima.
Posebno zahvaljujem svim svojim suradnicima, koautorima, recenzentima, specijalizantima i njihovim mentorima koji su pronašli dodatnog motiva i volje da nastave najprije sami trajno učiti i onda da to svoje znanje i iskustvo podijele s kolegama s plementim ciljem da zajedno učinimo ovo društvo boljim za zdravo odrastanje naše djece, privatne i one o kojoj profesionalno skrbimo, za nas same. Vjerujem da će i ovaj priručnik fokusiran na potrebe vulnerabilnih skupina doprinijeti razvoju pedijatrijske misli, podcrtati ulogu liječnika i ljekarnika i svih zdravstvenih djelatnika u ovom zahtjevnom vremenu.
Ostajte zdravi i pronađite zrnce radosti u svakom novom danu.
Irena Bralić
Posveta
S poštovanjem i iskrenim divljenjem prema hrabrim liječnicima, ljekarnicima i ostalim zdravstvenim djelatnicima tijekom COVID-19 pandemije.
doc. prim. dr. sc. Irena Bralić, dr.med.
specijalist pedijatrije
stručna voditeljica Tečajeve trajne izobrazbe „Novi izazovi u pedijatriji- NIP“
U Zagrebu, 5. ožujka 2021.